slobodnakreativnazona

ponedjeljak, 16.04.2007.

recenzije evo izašle dvije recenzije za cede zbrdazdola kaže - ČOPOR - San o velikom bijegu (Brlog records, 2006) Meni je ovo super. Čovjek ima potrebu snimiti svoja zapažanja i probleme izraziti uz gitaru i par efekata. Tako su nastali mnogi odlični snimci i mnoge karijere se razvile u kult. Jedino moram priznati da sam očekivao ipak mali pomak u tematskom smjeru (okej, ima instrumental "Ponoći"), ali kako se čini, nema nekih promjena u Robertovom svijetu. On iz svog brloga promatra, sanja i razmišlja. 11 pjesama koje bi mogli staviti uz rame svim domaćim lo-fi autorima, bila bi to zanimljiva kompilacija. Enivej, javite se, ako volite... helly cherry kaže - Čopor - San o velikom bijegu Nešto što se ne sreće često ni u andergraund vodama. Čopor je momak koji sa svojom akustičnom gitarom oslikava priče iz svog života, svoja osećanja ali i svet oko sebe. Dosta intimno i lično čini mi se ličnije od prvog diska koji je izdao /pogledaj #51/. Dakle samo gitara i vokal i poneki semplovi talasa koji se provuku kroz pesme. Sve je to lo-fi, sirovo, bez preteranih doterivanja. Preporučuje se slušanje kada ste sami jer se ipak treba posvetiti pažnja tekstovima. samomojmejl@net.hr Predrag

četvrtak, 22.03.2007.

gornja strana oblaka želim vidjeti gornju stranu oblaka ovih dana kad jesen uljenjuje grad a skoro da noću i nespavam imam osjećaj da mi vrijeme uzalud prolazi oblaci su nisko nad zgradama tv antene ih paraju i počinje kiša budi me škripa kočnica na cesti budi me telefon koji zvoni u tri ujutru osjećaš li kako grad udiše naše živote dok se papirnato nebo para pred naletima kiše a ja još uvijek crtam svoje krugove i još uvjek neznam što ćemo sa ovim nemirom u nama osjećaš li kako grad izdiše naše živote dok se ja trudim biti jači od ovog stoljeća a mi smo svakog dana sve sličniji svojim roditeljima i još uvijek neznamo što ćemo sa ovim nemirom u nama a kiša pada ljudi se kriju ispod kišobrana ulična rasvjeta baca duge sjene a meni je dobro tu kraj tebe ponekad mi se stvarno čini da sve prolazi kraj mene prebrzo ja samo stojim sa strane i promatram. i tako naveče legnem u krevet i nešto u meni mi neda zaspati. govorimi da moram puno toga napraviti a vrijeme ide i ide i ide... nebo je od jednog velikog olovno crnog komada. kiša kao da će prestati tek na proljeće. kolone automobila na cesti.bujica vode niz nogostup. ljudi kišobrane okreću čas prema automobilima čas prema nebu. sjedim i gledam. razmišljam o uplakanoj ženi kojo umire papiga. boji se da neće dočekati jutro. a jutro sigurno sviće... jednom sam plakao tako glasno da sam se bojao da će mi grlo prokrvariti. jednom sam krvario tako jako da sam po prvi put osjetio da sam živ. a što ćemo sa licima sa fotografija? često ništa ne govorim. isprika. oprost. često previše slušam. oprost. isprika. izašao sam van. hladni vjetar na licu. ovaj dan mi klizi iz ruku. ne uzrujavam se zbog toga. pogledam na sat. zatvorim oči. zaspim.strong>

utorak, 27.02.2007.

hramovi samoće ljudi koji čitaju knjige su najusamljeniji ljudi.knjižnice su najtužnija mjesta na svijtu.

četvrtak, 22.02.2007.

ne neželim imati samo zato što mogu imati neželim imati samo zato što drugi imaju

utorak, 06.02.2007.

gomila slika gradovi nemaju dušu imaju automobile i bijes prljave ulice i sive fasade osjećam smrde pregažene mačke čovjek sjedi za šankom neobrijan umoran a oči su mu krvave izgubio je sve svoje snove na jebenom putu od tvornice do kuće zaroni duboko u asfala osjeti miris benzina pričaj mi sve te laži o sreći samoća je otvorena cesta a žena je plakala dugo u noć a djete samo tupo gledalo kroz prozor ono nezna puno toga o životu ali zna neće biti kao roditelji a vjetar nosi stare novine po gradu naši životi gomila slika što godine kradu ne priznajem pravila velikog grada ne priznajem zakone velikog grada Ovaj grad me sve manje inspirira. Svuda se nešto gradi i uređuje, sve postaje previše uredno i čisto a samim tim i sterilno. A i ono što se gradi ekskluzivne zgrade za elitu i trgovački centri za sirotinju. Čini se kontradiktorno ali najviše novaca troše oni koji ih najmanje imaju. Jadni ljudi su željni svega. Zadar postaje govno u zlatnom papiru. Najnoviji trgovački raste na sportskom terenu gdje su djeca po cjele dane trenirale nogomet a zgrade u kojima je kvadrat preko 2000eura raste na mjestu kompleka TIZ koji je nekad hranio pola grada, a onda privatizacije i znate već kako to ide... Uljuljkaš se u nekoj lažnoj ugodnosti, sjaju a u biti je sve trulo. Ali baš ta kozmetika skreće ti pažnju od bitnih problema.

petak, 22.12.2006.

uzgred budi rečeno... izašao i ja na Bombardiranju njujorka. Legendarna Franjićeva kompilacija ponovo jaše sa hrpom bendova. Zdenko je ubacio i moje četri stvari Sam, Znaš li priču,Dalmacija bluz i Previše me pitaš. Stvarno toplo svima preporučam. Svak će tamo naći nešto za sebe. Na audiostreet sam poslao novu stvar alone. Danas je bila 35. na lofi listi a najbolji plasman do sad je bilo 3. mjesto. Dok ovo pišem svira lambchop. Dok ovo pišem Sunčana je u svom krevetiću i spava. Barbara u kuhinji sprema suđe dok ovo pišem. Možda sam i ja tu negdje.

srijeda, 13.12.2006.

deja vu danas je ljep dan za umiranje zagrizi čvrsto u kost bol je tu samo na tren i sve brzo nestaje sva laž sva istina crno i bijelo zamjenili smo strane u posljednji tren ti si dobio ljubav a ja brojim ožiljke i gdje su dani kad smo bili mladi neka nova lica na našim ulicama danas je lijep dan za bježanje brodovi rado grle slijepe putnike nikad nisam zaboravio ona svijetla grada tako stvaran osjećaj slobode sve se oko nas mijenja tako brzo kao krugovi u moru kada baciš kamen a onda kamen potone na dno u trenu i više nikad nevidiš svijetlo dana i daj mi minut da se dovedem u red a sve ovo kao da sam već vidio prije kao da sam bio tu nešto kao deja vu sve su uloge već davno podijeljene za nas nije ostalo puno od tog nismo bili tu u vrijeme proslave nude nam mrvice i otpatke s nihovog stola vratili smo se iz rata onda kad je bio gotov rekli su nam nema posla ali budite sretni da ste živi ali naši problemi su puno dublji ovisnost o drogi i alkoholu a san ne dolazi na oči jednom sam čitao nešto o ponosu probao sam živjeti tako bilo je jako bolno sada bježim od ljudi u neki svoj svijet sada ljudi biježe od mene i kažu da sam čudan danas je lijep dan za umiranje sjećam se svih šljakera iz tvornica koje su zatvorene u njihovo ime obećajem čekat ću vas u Armagedonu zabit ću vam kolac ravno kroz srce i daj mi minut da se dovedem u red a sve ovo kao da sam već vidio prije kao da sam bio tu nešto kao deja vu Pogledao sam datum kraj pjesme-13.12.1995., a evo i danas je isti dan.I sad nek mi neko kaže da je sve slučajno. Sve ima svoje zašto i svoje zato samo to treba prepoznati. To je sigurno onaj teži dio. Evo ni ja neznam zažto me je nešto nagnalo da baš danas pišem a ne jučer ili možda sutra ali znam, svemir je umiješao prste. A pjesma, pa neznam... Prolaznost, tjeskoba, bijes, strah, strah, strah... Treba hrabrosti za suočiti se sa samim sobom, pogledati sebi u lici i priznati si neke stvari. A jednako je teško to reći naglas, nekome. I ako progovorimo o tome obično je lakše pred potpunim strancem. Što bolje pozajemo tu osobu teže nam je povjeriti se. A ako tu osobu možda i volimo, e tek onda nastaje blokada i povlačenje. Ponekad sam sretan što imam svoje pjesme pa se tako mogu liječiti. A ponekad se osjećam tako jadno zbog toga. Osjećam da bi o stvarim trebao razgovarati sa voljenima. A ima ih. I mislim da imam sreće radi toga. Trebao bi ali nemogu. Nisam dovoljno jak...

petak, 08.12.2006.

san o velilom bijegu Čopor tj. moja malenkost ima novi album. Drugi po redu. U vrijeme prvog još nije bilo ovog bloga pa o njemu neki drugi put. Pozabavimo se mi aktuelnim. Dakle jedanaest pjesama u trajanju od 39.02min. Lo-fi u pravom smislu te riječi. Za one koji bas ne barataju pojmovima znači da je sve snimano u kućnoj radinosti bez nekih velikih produkciskih zahvata. Ne bježi se tu od malo šuma, ili zujanja ili buke sa ulice, ili nervoznog susjeda koji malo jače zalupi vratima baš u trenutku dok vi snimate. Dapače takvi ispadi su i poželjni. Svaki zvuk se može upotrjebiti kao dio pjesme.Ako neko stalno koristi bubnjeve zašto ja nebi koristio recimo zvuk vodokotlića (na ovog ga albumu doduše nema ali biće ). Dakle, jedanaest šansona, akustičnog intimnog ugođaja, snimljenih u šest dana ljeta, u studiju Laboratorij Smetlište. Album je izašao za Brlog Records ( naravno moja kuća ), kao treće izdanje (prva dva su moj prvi album Gomila Slika, Dr.Ago October Star ). Pjesme su: 1. Deja Vu 7. Prije Ponoći 2. Dijete 8. Putujem 3. Gomila Slika 9. Sa Psima Lutalicama 4. Gornja Strana Oblaka 10. Tristessa 5. Nocturno 11. Čekam Jutro 6. Paris U Jesen U narednim postovima prošetat ćemo kroz sve pjesme. Inače ako želite poslušati stvari možete na www.earbugs. com, u kategoriji singersongwriter. A ako želite naručiti album možete na samomojmejl@net.hr, pa se dogovorimo. Dobijete ga za poštarinu tj. 10kn. Do čitanja.

ponedjeljak, 13.11.2006.

dijete prve kapi kiše klize niz prozor puše jugo što to nije uredu samnom puše jugo na krevetu leži beživotno tijelo puše jugo u glavi mi bubnja neki čudni trip-hop želim biti dijete hladan znoj probija kroz kožu na ulici ljudi u ljudima ništa primi me za ruku i osjeti sve dobro u meni što nisam znao pokazati želim biti dijete kao divlje zvijeri trgamo lance kao gradski psi tražimo kosti Neka poznata faca, zaboravio sam ko, je rekla bogat je čovjek koji u sebi krije dijete.Prekrasno rečeno. Lennon je rekao- probaj razumjeti dijete u muškarcu-. A ja mislim da je premalo dijetinje iskrenosti i topline i svega onog iskonskog što samo dječija nevinost može čuvati, da je premalo toga na ovom svijetu. Ustvari premalo toga pokazujemo. Ljudi se boje. Boje se dobrote jer tada postaju lake mete. Iskorišteni, ismijani, odbačeni... Ali ipak, siguran sam da se u svakom od nas krije dijete i čeka...

<	travanj, 2007
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv