slobodnakreativnazona

ponedjeljak, 16.04.2007.

recenzije

evo izašle dvije recenzije za cede

zbrdazdola kaže - ČOPOR - San o velikom bijegu (Brlog records, 2006)
Meni je ovo super. Čovjek ima potrebu snimiti svoja zapažanja i probleme izraziti uz gitaru i par efekata. Tako su nastali mnogi odlični snimci i mnoge karijere se razvile u kult. Jedino moram priznati da sam očekivao ipak mali pomak u tematskom smjeru (okej, ima instrumental "Ponoći"), ali kako se čini, nema nekih promjena u Robertovom svijetu. On iz svog brloga promatra, sanja i razmišlja. 11 pjesama koje bi mogli staviti uz rame svim domaćim lo-fi autorima, bila bi to zanimljiva kompilacija. Enivej, javite se, ako volite...

helly cherry kaže - Čopor - San o velikom bijegu
Nešto što se ne sreće često ni u andergraund vodama. Čopor je momak koji sa svojom akustičnom gitarom oslikava priče iz svog života, svoja osećanja ali i svet oko sebe. Dosta intimno i lično čini mi se ličnije od prvog diska koji je izdao /pogledaj #51/. Dakle samo gitara i vokal i poneki semplovi talasa koji se provuku kroz pesme. Sve je to lo-fi, sirovo, bez preteranih doterivanja. Preporučuje se slušanje kada ste sami jer se ipak treba posvetiti pažnja tekstovima. samomojmejl@net.hr Predrag

- 10:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.03.2007.

gornja strana oblaka

želim vidjeti gornju stranu oblaka
ovih dana kad jesen uljenjuje grad
a skoro da noću i nespavam
imam osjećaj da mi vrijeme uzalud prolazi

oblaci su nisko nad zgradama
tv antene ih paraju i počinje kiša
budi me škripa kočnica na cesti
budi me telefon koji zvoni u tri ujutru

osjećaš li kako grad udiše naše živote
dok se papirnato nebo para pred naletima kiše
a ja još uvijek crtam svoje krugove
i još uvjek neznam što ćemo sa ovim nemirom u nama

osjećaš li kako grad izdiše naše živote
dok se ja trudim biti jači od ovog stoljeća
a mi smo svakog dana sve sličniji svojim roditeljima
i još uvijek neznamo što ćemo sa ovim nemirom u nama

a kiša pada
ljudi se kriju ispod kišobrana
ulična rasvjeta baca duge sjene
a meni je dobro tu kraj tebe

ponekad mi se stvarno čini da sve prolazi kraj mene prebrzo ja samo stojim sa strane i promatram.
i tako naveče legnem u krevet i nešto u meni mi neda zaspati.
govorimi da moram puno toga napraviti a vrijeme ide i ide i ide...

nebo je od jednog velikog olovno crnog komada. kiša kao da će prestati tek na proljeće. kolone automobila na cesti.bujica vode niz nogostup. ljudi kišobrane okreću čas prema automobilima čas prema nebu.
sjedim i gledam.
razmišljam o uplakanoj ženi kojo umire papiga. boji se da neće dočekati jutro. a jutro sigurno sviće...
jednom sam plakao tako glasno da sam se bojao da će mi grlo prokrvariti. jednom sam krvario tako jako da sam po prvi put osjetio da sam živ.
a što ćemo sa licima sa fotografija?
često ništa ne govorim.
isprika.
oprost.
često previše slušam.
oprost.
isprika.
izašao sam van. hladni vjetar na licu. ovaj dan mi klizi iz ruku. ne uzrujavam se zbog toga. pogledam na sat. zatvorim oči. zaspim.strong>


- 09:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 27.02.2007.

hramovi samoće

ljudi koji čitaju knjige su najusamljeniji ljudi.knjižnice su najtužnija mjesta na svijtu.

- 22:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.02.2007.

ne


neželim imati samo zato što mogu imati

neželim imati samo zato što drugi imaju

- 22:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 06.02.2007.

gomila slika

gradovi nemaju dušu
imaju automobile i bijes
prljave ulice i sive fasade
osjećam smrde pregažene mačke
čovjek sjedi za šankom
neobrijan umoran a oči su mu krvave
izgubio je sve svoje snove
na jebenom putu od tvornice do kuće

zaroni duboko u asfala
osjeti miris benzina
pričaj mi sve te laži o sreći
samoća je otvorena cesta
a žena je plakala dugo u noć
a djete samo tupo gledalo kroz prozor
ono nezna puno toga o životu
ali zna neće biti kao roditelji

a vjetar nosi stare
novine po gradu
naši životi
gomila slika što godine kradu

ne priznajem pravila velikog grada
ne priznajem zakone velikog grada

Ovaj grad me sve manje inspirira. Svuda se nešto gradi i uređuje, sve postaje previše uredno i čisto a samim tim i sterilno. A i ono što se gradi ekskluzivne zgrade za elitu i trgovački centri za sirotinju. Čini se kontradiktorno ali najviše novaca troše oni koji ih najmanje imaju. Jadni ljudi su željni svega. Zadar postaje govno u zlatnom papiru. Najnoviji trgovački raste na sportskom terenu gdje su djeca po cjele dane trenirale nogomet a zgrade u kojima je kvadrat preko 2000eura raste na mjestu kompleka TIZ
koji je nekad hranio pola grada, a onda privatizacije i znate već kako to ide...
Uljuljkaš se u nekoj lažnoj ugodnosti, sjaju a u biti je sve trulo. Ali baš ta kozmetika skreće ti pažnju od bitnih problema.



- 10:35 - Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 22.12.2006.

uzgred budi rečeno...

izašao i ja na Bombardiranju njujorka. Legendarna Franjićeva kompilacija ponovo jaše sa hrpom bendova. Zdenko je ubacio i moje četri stvari Sam, Znaš li priču,Dalmacija bluz i Previše me pitaš. Stvarno toplo svima preporučam. Svak će tamo naći nešto za sebe.
Na audiostreet sam poslao novu stvar alone. Danas je bila 35. na lofi listi a najbolji plasman do sad je bilo 3. mjesto.
Dok ovo pišem svira lambchop.
Dok ovo pišem Sunčana je u svom krevetiću i spava.
Barbara u kuhinji sprema suđe dok ovo pišem.
Možda sam i ja tu negdje.

- 22:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 13.12.2006.

deja vu

danas je ljep dan za umiranje
zagrizi čvrsto u kost
bol je tu samo na tren i sve brzo nestaje
sva laž sva istina crno i bijelo
zamjenili smo strane u posljednji tren
ti si dobio ljubav a ja brojim ožiljke
i gdje su dani kad smo bili mladi
neka nova lica na našim ulicama
danas je lijep dan za bježanje
brodovi rado grle slijepe putnike
nikad nisam zaboravio ona svijetla grada
tako stvaran osjećaj slobode
sve se oko nas mijenja tako brzo
kao krugovi u moru kada baciš kamen
a onda kamen potone na dno u trenu
i više nikad nevidiš svijetlo dana
i daj mi minut
da se dovedem u red
a sve ovo
kao da sam već vidio prije
kao da sam bio tu
nešto kao
deja vu

sve su uloge već davno podijeljene
za nas nije ostalo puno od tog
nismo bili tu u vrijeme proslave
nude nam mrvice i otpatke s nihovog stola
vratili smo se iz rata onda kad je bio gotov
rekli su nam nema posla ali budite sretni da ste živi
ali naši problemi su puno dublji
ovisnost o drogi i alkoholu
a san ne dolazi na oči
jednom sam čitao nešto o ponosu
probao sam živjeti tako bilo je jako bolno
sada bježim od ljudi u neki svoj svijet
sada ljudi biježe od mene i kažu da sam čudan
danas je lijep dan za umiranje
sjećam se svih šljakera iz tvornica koje su zatvorene
u njihovo ime obećajem čekat ću vas u Armagedonu
zabit ću vam kolac ravno kroz srce
i daj mi minut
da se dovedem u red
a sve ovo
kao da sam već vidio prije
kao da sam bio tu
nešto kao
deja vu

Pogledao sam datum kraj pjesme-13.12.1995., a evo i danas je isti dan.I sad nek mi neko kaže da je sve slučajno. Sve ima svoje zašto i svoje zato samo to treba prepoznati. To je sigurno onaj teži dio. Evo ni ja neznam zažto me je nešto nagnalo da baš danas pišem a ne jučer ili možda sutra ali znam, svemir je umiješao prste.
A pjesma, pa neznam... Prolaznost, tjeskoba, bijes, strah, strah, strah... Treba hrabrosti za suočiti se sa samim sobom, pogledati sebi u lici i priznati si neke stvari. A jednako je teško to reći naglas, nekome. I ako progovorimo o tome obično je lakše pred potpunim strancem. Što bolje pozajemo tu osobu teže nam je povjeriti se. A ako tu osobu možda i volimo, e tek onda nastaje blokada i povlačenje. Ponekad sam sretan što imam svoje pjesme pa se tako mogu liječiti. A ponekad se osjećam tako jadno zbog toga. Osjećam da bi o stvarim trebao razgovarati sa voljenima. A ima ih. I mislim da imam sreće radi toga. Trebao bi ali nemogu. Nisam dovoljno jak...

- 15:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 08.12.2006.

san o velilom bijegu

Čopor tj. moja malenkost ima novi album. Drugi po redu. U vrijeme prvog još nije bilo ovog bloga pa o njemu neki drugi put. Pozabavimo se mi aktuelnim. Dakle jedanaest pjesama u trajanju od 39.02min.
Lo-fi u pravom smislu te riječi. Za one koji bas ne barataju pojmovima znači da je sve snimano u kućnoj radinosti bez nekih velikih produkciskih zahvata. Ne bježi se tu od malo šuma, ili zujanja ili buke sa ulice, ili nervoznog susjeda koji malo jače zalupi vratima baš u trenutku dok vi snimate. Dapače takvi ispadi su i poželjni. Svaki zvuk se može upotrjebiti kao dio pjesme.Ako neko stalno koristi bubnjeve zašto ja nebi koristio recimo zvuk vodokotlića (na ovog ga albumu doduše nema ali biće ).
Dakle, jedanaest šansona, akustičnog intimnog ugođaja, snimljenih u šest dana ljeta, u studiju Laboratorij Smetlište. Album je izašao za Brlog Records ( naravno moja kuća ), kao treće izdanje (prva dva su moj prvi album Gomila Slika, Dr.Ago October Star ). Pjesme su:
1. Deja Vu 7. Prije Ponoći
2. Dijete 8. Putujem
3. Gomila Slika 9. Sa Psima Lutalicama
4. Gornja Strana Oblaka 10. Tristessa
5. Nocturno 11. Čekam Jutro
6. Paris U Jesen

U narednim postovima prošetat ćemo kroz sve pjesme.

Inače ako želite poslušati stvari možete na www.earbugs. com, u kategoriji singersongwriter. A ako želite naručiti album možete na samomojmejl@net.hr, pa se dogovorimo. Dobijete ga za poštarinu tj. 10kn. Do čitanja.

- 22:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.11.2006.

dijete

prve kapi kiše klize niz prozor
puše jugo
što to nije uredu samnom
puše jugo
na krevetu leži beživotno tijelo
puše jugo
u glavi mi bubnja neki čudni trip-hop

želim biti
dijete

hladan znoj probija kroz kožu
na ulici ljudi u ljudima ništa
primi me za ruku i osjeti
sve dobro u meni što nisam znao pokazati

želim biti
dijete

kao divlje zvijeri
trgamo lance
kao gradski psi
tražimo kosti

Neka poznata faca, zaboravio sam ko, je rekla bogat je čovjek koji u sebi krije dijete.Prekrasno rečeno.
Lennon je rekao- probaj razumjeti dijete u muškarcu-.
A ja mislim da je premalo dijetinje iskrenosti i topline i svega onog iskonskog što samo dječija nevinost može čuvati, da je premalo toga na ovom svijetu. Ustvari premalo toga pokazujemo. Ljudi se boje. Boje se dobrote jer tada postaju lake mete. Iskorišteni, ismijani, odbačeni...
Ali ipak, siguran sam da se u svakom od nas krije dijete i čeka...

- 09:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< travanj, 2007  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (1)
Veljača 2007 (3)
Prosinac 2006 (3)
Studeni 2006 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se